Udruženje stanara doma ima ogromnu podršku i pomoć u radu od Ustanove Dom za odrasla invalidna lica.
Naš bilten "Pogledi"

Početna strana
O nama
Dešavanja
Predstoji...
Hronologija dogadjaja
Foto album
Video album
Drugi o nama
Korisni linkovi
Kontakt
Naš bilten

Facebook


Programske aktivnosti Udruženja od početka 2006. god. finansira MINRZS (Sektor za osobe sa invaliditetom)

 

Bilten "Pogledi" postoji već osam godina. To je časopis koji se bavi problematikom, potrebama, kao i problemima sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom u Srbiji.
Bilten "Pogledi" je od samog starta koncipiran tako da osobe sa invaliditetom sve same pišu uređuju, prikupljaju tekstove...
Bilten "Pogledi" je domski časopis koji se izdaje jednom u dva meseca, štampa se u tiražu od 300 primeraka i šalje se na adrese: srodnih organizacija, centrima za socijalni rad, opštinama Novi Beograd i Zemun, Ministarstvu rada, zapošljavanja i socijalne politike, ortopedskim kućama, donatorima i prijateljima Doma i Udruženja.
Na ovoj stranici možete naći najzanimljivije inervjue iz našega biltena.

Tekstovi iz drugih brojeva >>>

Iz biltena broj 50... januar/februar 2009.

RAZGOVOR SA ...

Životijem Miloradovićem - Žikom

Životije  Miloradović - Žika, rođen 15.05.1946. U Dom je došao avgusta 1998. godine, a posle deset godina naš prijatelj Žika, do kraja januara, napušta Dom, vraća se svom voljenom Pomoravlju, svojoj Moravi. O sebi, svojim pogledima na život i našim zajedničkim problemima, potrebama, pa i radostima, on kaže:

            Pogledi: Za početak razgovora reci nam nešto više o sebi.
           ŽIKA: Rođen sam u selu Končarevu kod Jagodine, gde sam proveo tri godine, kada smo se, zbog očevog posla kao vojnog lica, preselili u Požarevac. Tog vremena se ne sećam. Posle godinu dana, opet sledi selidba u Bijeljinu koje se sećam, ali kao kroz maglu. U Semberiji sam živeo od svoje treće godine. Tu sam proveo 22 godine, gde sam završio osnovnu i srednju ekonomsku školu, kao redovan učenik. U osmom razredu osnovne škole sam slomio nogu, a posle sam dobio i dijagnozu distrofija mišića, koju je prelom noge samo ubrzao. No, iako sam se u hodanju koristio štapom, nisam prekinuo redovno školovanje. Meni je trebao sat vremena da stignem do škole, do koje su moji drugovi stizali za dvadesetak minuta. Posle završetka prvog srednje, preko leta sam, sam samcijat naučio da vozim bicikl i tako brže i lakše stizao do škole. Činilo mi se da niko na svetu nije bio srećniji od mene. Bicikl mi je omogućio da se lakše i brže krećem. Od prvog razreda srednje škole bio sam omladinski aktivista, što me je okupiralo i nije mi dalo vremena da mislim na svoje stanje. Vreme sam trošio na čitanje lepe književnosti, učenje, gledanje filmova, televizije, praćenje sporta… Jednostavno, bio sam radoznao i želeo da budem u toku života i svega oko mene.

            Pogledi: Svoje detinjstvo i mladost proveo si kod kuće, to jest među “zdravima”. Tek u Specijlnoj bolnici Fojnici susreo si osobe sa invaliditetom i upoznao njihova iskustva. Kako je tada sve to delovalo na tebe?  
           ŽIKA: Kako? Šokantno. Stigao sam u Fojnicu, gde je bila specijalna bolnica. Bilo je vreme ručku. Progutao sam na silu nekoliko zalogaja i odmah se strpao u krevet. Pokrio sam se preko glave i tako se pred mojim očima zavrteo film u kome sam video svoju budućnost, nimalo ružičastu. Ustao sam kao drugi čovek i sve okrenuo na šalu, jer nije se moglo glavom kroz zid. Tu sam se aktivno uključio od prvog dana, u rad, tek osnovanog Udruženja distrofičara Jugoslavije. Prošao sam sve faze organizovanosti Udruženja i bio dugogodišnji aktivista, a nekada i opozicija. Moja angažovanja u pokretu traju i danas, ali manje, bilo zbog svoje lenjosti, što zbog nerazumevanja okoline i tišine drugih.

            Pogledi: Kada su lekari ustanovili zvaničnu dijagnozu i rekli ti šta te čeka, verovatno je to saznanje bilo najteži trenutak u tvom životu. Kako si sve to video tada i kako to vidiš sada? 
           ŽIKA: Na to sam već delimično, odgovorio u prethodnom pitanju. Nije bilo lako, ali moralo se i to svariti i nastaviti da živiš kako moraš, a ne kako hoćeš. No, ono su bila druga vremena, koja današnja generacija lica sa invaliditetom ne mogu da shvate, da neko nešto uradi a da ne misli da će biti plaćen. E, da može da se spoji naš entuzijazam i današnje finansijske i druge pogodnosti, gde bi nam bio kraj.

            Pogledi: Samim saznanjem da bolest napreduje i da ne možeš biti kod kuće, odlučio si da dođeš u naš Dom. Da li je to bilo najadekvatnije rešenje?
            ŽIKA: U tom momentu za mene je to bilo odgovarajuće rešenje. U razmaku od godinu i po dana umrla su mi oba roditelja, što je u meni prelomilo da se odlučim za smeštaj u Dom.

            Pogledi: Ti si među prvima došao u Dom. Kako si zamišljao život u njemu i da li si zadovoljan? Koje su prednosti ovoga Doma i šta bi trebalo promeniti na bolje?
            ŽIKA: Nisam. Zamišljao sam drugačije život u Domu. Osoblje koje je tu zaposleno, premešteno je iz gerontološkog centra u novu radnu jedinicu, koji nisu prošli obuku za rad sa licima sa invaliditetom. Njima je rečeno da oni ovde trebaju da nameste krevete, dodaju čašu vode ili da skuvaju čaj, kafu… Određen je daleko manji broj medicinskih radnika i negovateljica potrebnih za rad oko nas stanara sa više vrsta  invaliditeta i različitih načina nege. Pošto je u početku primljeno više stanara, koji su imali različite povrede kičme, osoblje je smatralo da i ostali, koji imaju hronična oboljenja, moraju prihvatiti taj model rada i termine određene za okretanje, ustajanje iz kreveta prilagođeni za paraplegiju i kvadriplegiju. To se nije bitno promenilo u ovih deset godina, koliko Dom radi. Iz ovoga je lako zaključiti šta treba učiniti da bude kvalitetniji život svih stanara.

            Pogledi: Prošle jeseni Savez distrofičara Srbije obeležio je četiri decenije postojanja. Ti si zajedno sa pokojnom Oliverom Jandrić i Gordanom Rajkov bio jedan od utemeljivača, tada Udruženja, a sada Saveza. Možeš li nam reći nešto više o tome; kako je bilo tada, kad ste, tako reći počinjali od nule i kako ti sada izgleda ova organizacija invalida?
            ŽIKA: Ne, nisam bio osnivač Udruženja distrofičara Jugoslavije (UDJ), jer sam se u rad uključio posle dva–tri meseca od osnivanja, tačnije čim sam došao u Specijalnu bolnicu u Fojnicu. Kako je bilo na početku rada Udruženja distrofičara, kada se počinjalo od nule i kada se nije znalo šta će od te ideje ispasti, niko nije gledao neku ličnu korist, već da trudom i radom pokušamo da dopremo do šire javnosti sa našim položajem i razbijanjem predrasuda o invalidnim licima. Sada je sve lakše, putevi ne razumevanja su raskrčeni, novca ima, ali nedostaje onog poleta sa početka. Sve se profesionalizovalo, svako gleda da ugrabi malo “vlast” a naravno i  para. Kad se priča mlađima o tome kako smo se borili, kažu nam da ko nam je kriv što smo se borili za ideju.

            Pogledi: Svi te poznajemo, kao  principijalnog, karakternog, poštenog a često puta i svojeglavog čoveka, koji po cenu mnogo čega nije odustajao od svojih principa i stavova. Da li se ponekad kaješ zbog takvih svojih osobina, koje su te možda sprečile da budeš rame uz rame onima, koji se visoko kotiraju u Evropskom pokretu invalida?
            ŽIKA: Ne, nikad se nisam kajao. Kada bi se sada počinjalo, opet bi radio kao i pre. Jednostavno, ako bi radio drugačije, to bi bio neko drugi, a ne ja. U svemu što radiš, moraš da poštuješ svoje principe, a ljudi će to kad – tad shvatiti.

            Pogledi: Drevna igra na šesdeset i četiri polja te pratila skoro ceo život, bio si član šahovske reprezentacije Srbije i predsednik šahovskog kluba “Naš korak”.  Da li ste jedno drugom mogli dati više, drugim rečima; ti šahu i šah tebi? ?
            ŽIKA: Možda da, možda ne. Sve zavisi od toga kako se gleda na to, ali ja sam se trudio da sam na zemlji. Nije čovek ono što on o sebi misli, već ono što drugi misle o njemu, pa maker pogrešili ili se ogrešili o njega.

            Pogledi: Bilten “Pogledi” je ušao u devetu godinu kontinuiranog izlaženja. S obzirom da si mu ti dao ime, kako ti je “kumče” izgledalo sve ove godine i da li je i koliko opravdavalo svoje izlaženje, ako se uzme u obzir da nema sto posto nezavisnih glasila?
            ŽIKA: Šta god ja mislio o “Pogledima”, to više nije bitno. Moje geslo je: “Misli globalno, deluj lokalno”. Znači, treba se truditi da nešto promenim oko sebe. Kada bi svaki čovek tako radio, svet bi bio lepši i plemenitiji.

            Pogledi: Šta je po tvom mišljenju potrebno osobi sa invaliditetom da bi mogla da živi “normalno”, van Ustanove, imajući u vidu situaciju u našoj zemlji? Da li je to podrška društva, porodice, individualno angažovanje, ili nešto drugo?
            ŽIKA: Sve to što je nabrojano u pitanju, potrebno je da lice sa invaliditetom živi “normalnim” životom, ali još tu ima hiljadu sitnica, koje ne dozvoljavaju isti.

            Pogledi: Jedan si od osnivača Udruženja stanara Doma (USD-a) i član Upravnog odbora. Šta bi po tvom mišljenju bio prioritet u daljem delovanju Udruženja?
            ŽIKA: Sada, kada odlazim iz Doma, moje mišljenje o prioritetu u radu USD–a i nije bitno. Treba raditi, prvenstveno da se poboljša kvalitet života stanara Doma. Postoji tendencija da USD postane “neko” u pokretu lica sa invaliditetom, što mislim da će doživeti neuspeh. Treba se vratiti osnovnoj ideji, koja je bila idejna vodilja da se osnuje USD. Možda se neki ne slažu sa mojim mišljenjem, ali mislim da u ovoj oceni ne grešim.

            Pogledi: Koliko si zadovoljan onim što si postigao u životu i da li bi nešto menjao?
            ŽIKA: Bio ja zadovoljan onim što sam postigao ili ne, to je moj današnji  život i ne može se promeniti ni na bolje, a ni na gore. On je takav kakav je i tu se nema šta dodati i ja ga se ne stidim.

            Pogledi: Prosto ne mogu, a da te ne pitam, šta je to što te je navelo na odluku da napustiš Dom?
            ŽIKA: Nostalgija za rodnim krajem i Moravom.

            Pogledi: Imaš li neku neostvarenu želju vezanu za Dom, ko ili šta će ti najviše nedostajati kada odeš odavde?
            ŽIKA: Imam. A to je da svi  budemo ravnopravni u usluzi. Da merilo bude potreba, a ne ime onoga ko traži uslugu. Pokušavao sam da to promenim. No, kad sam kod odgovornih lica iznosio te probleme, oni bi samo slegali ramenima, što je bez reči govorilo da to mora tako biti. O tome već i vrapci oko Doma znaju. To je u meni ostavilo gorčinu, koju ne mogu zaboraviti..

            Pogledi: Na kraju našeg razgovora imaš li poruku za sve naše čitaoce?
            ŽIKA: Ako iz ovog što sam rekao do sada, kao odgovore na postavljena pitanja, čitaoci ne mogu izvući neko naravučenije, onda smo “džabe” krečili.


                        Razgovor vodila Zorica Filipović

 

vrh strane

 

Razgovor sa Miletom Kalaba iz biltena br. 49 novembar/decembar 2008. >>>
Razgovor sa Tadaši Nagaijem iz biltena br. 47 juli/avgust 2008. >>>
Razgovor sa Snežanom Malešević iz biltena br. 45 mart/april 2008. >>>
Razgovor sa Fredrik Larssonom iz biltena br. 43 nov/dec 2007. >>>
Razgovor sa Đorđem Stefanović iz biltena br. 41 juli-avgust 2007. >>>
Razgovor sa Gordanom Rajkov iz biltena br. 39 mart-april 2007. >>>
Razgovor sa Radivojem Bukvićem iz biltena br. 36 >>>
Razgovor sa Miladom Lazić iz biltena br. 35 >>>
Razgovor sa Oliverom Zelić iz biltena br. 33 >>>
Razgovor sa Zoricom Filipović iz biltena br. 32 >>>
Razgovor sa Dušicom Marić iz biltena br. 26 >>>
Razgovor sa Velimirom Kneževićem iz biltena br. 25 >>>
Razgovor sa Vlastimirom Daničićem iz biltena br. 24 >>>
Razgovor sa Natašom Krstić iz biltena br. 23 >>>
Razgovor sa Dušanom Đurovićem iz biltena br. 17 >>>
Razgovor sa Željkom Dimitrijevićem iz biltena br. 16 >>>
Razgovor sa Anđom Ilić iz biltena br. 15 >>>
Razgovor sa Aleksandrom Vučićem iz biltena br. 13 >>>
Razgovor sa Darkom Đokićem iz biltena br. 12 >>>
Razgovor sa Brankom Ćurčić iz biltena br. 10 >>>
Razgovor sa Vladimirom Čitakovićem iz biltena br. 9 >>>
Razgovor sa Vladimirom Džajevićem iz biltena br. 8 >>>
Razgovor sa Dušicom Milošević iz biltena br. 6 >>>
Razgovor sa Svetlanom Jovanović iz biltena br. 5 >>>
Razgovor sa Utjehom Šćekić iz biltena br. 4 >>>
Razgovor sa Ljubicom Muzički iz biltena br. 3 >>>

 
   

Likovna kolonija

 

Kreativna radionica "Vredne ruke"

10 %

Web-prezentacija Draženka Mitrovića

PRIJATELJI UDRUŽENJA
- DONATORI -

QUADRA GRAPHIC

NBS

JASMIL doo ARILJE
JASMIL doo ARILJE

Pepsi

Knjaz Miloš

Coca-Cola

Tehnomarket

 

 

Webmaster:
Ljubica Muzički
Design:
Željko Mićić
zeljkobg@gmail.com

Home   O nama   Dešavanja   Predstoji   Foto album
Drugi o nama   Korisni linkovi   Kontakt   Naš bilten"Pogledi"

 
Zahvaljujemo Ministarstvu rada i socijalne politike (Sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom) koje nam je omogućilo izradu web prezentacije.